Vilim Karlović gost Hrvatskog nadzemlja. Svjedočio je o preživljavanju ratnih strahota u Vukovaru

Studenački susret Hrvatskoga nadzemlja održan je u srijedu u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Gost predavač na susretu pod naslovom „Preživio sam Vukovar i Ovčaru” bio je Vilim Karlović, autor istoimene knjige.

Svoje predavanje pred prepunom dvoranom započeo je riječima: „Mali, žilavi, hrvatski narod opstao je kroz sva vremena i kroz vjekove zbog dragog Boga.”

Svoje svjedočanstvo Vilim temelji na očitovanju Boga u našem Domovinskom ratu, koje najbolje prepoznaje u psalmu 78:

„Poslušaj, narode moj, moj nauk, prikloni uho riječima usta mojih! Otvorit ću usta svoja na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.”

Predavač u samoj obrani i opstanku hrvatskoga naroda prepoznaje Božje djelovanje. Istaknuo je koliko se Crkva, odnosno svi vjernici, a osobito naše prabake, bake i majke, molila tijekom ratnih godina.

U lipnju 1991. godine Jugoslavenska narodna armija posjedovala je 1863 tenka, 500 oklopnih transportera, 240 izviđačkih oklopnih vozila, 3000 minobacača, 1700 protuoklopnih sredstava i 15 raketnih topovnjača. Hrvatska u to vrijeme nije imala usporedivu vojnu opremljenost.

„U našoj borbi za opstanak i slobodu prepoznaje se Božji prst”, naglasio je Vilim.

Govoreći o oprostu, istaknuo je kako ljudi koji su preživjeli rat ne moraju živjeti u mržnji i neopraštanju. Svoje iskustvo promatra kroz vjeru u Gospodina Isusa Krista, uvjeren da se o Domovinskom ratu ne može govoriti bez prepoznavanja Božje prisutnosti.

Posebno je istaknuo i veliku žrtvu koju su naši svećenici podnijeli u Drugom svjetskom ratu, Domovinskom ratu, pa čak i za vrijeme osmanskih osvajanja. „Zbog toga danas osjećam iznimnu zahvalnost i ljubav prema svećeništvu”, rekao je.

Vilim Karlović rođen je u Zagrebu 1970. godine. Odrastao je živeći uobičajenim mladenačkim životom, rastrgan između ljubavi prema nogometu i borilačkim sportovima. Gajio je i posebnu ljubav prema svećeništvu, zbog čega se s bratom često igrao svećenika.

Godine 1990. oženio se svojom današnjom suprugom Vlatkom, s kojom ima šest sinova. U rujnu 1991. godine ostavio je suprugu i šestomjesečnog sina Zvonimira te iz Zagreba otišao u Vukovar. Gledajući Dnevnik na televiziji, odlučio je priključiti se obrani grada.

Njegov mlađi brat također je sudjelovao u ratu. Nakon što mu se izgubio svaki trag, pronađen je tek 2012. godine u masovnoj grobnici u Petrinji.

Kada je Vilim u listopadu 1991. stigao u Vukovar, već se osjećala nestašica streljiva i hrane, a grad je bio teško pogođen ratom. Razdoblje pregovora o predaji grada i vrijeme neposredno prije njegova pada bilo je posebno teško. Vilim je odlučio otići u vukovarsku bolnicu i ondje sa svojim suborcima čekati predaju.

„U ratu vam je oružje nešto najbitnije i najvažnije što trebate imati. Mi smo svoje puške poljubili i ostavili u ruševnoj kući i ušli u vukovarsku bolnicu. U tom trenutku meni postaje jasno da je moja sudbina u Božjim rukama”, istaknuo je.

Dodao je kako nije znao moliti otajstva krunice, ali je držao krunicu, molio krunicu svetoga Ante i imao pouzdanje u Boga.

Vilim Karlović bio je jedan od vojnika ukrcanih u pet autobusa kojima su ljudi iz vukovarske bolnice odvezeni prema Ovčari. Jedna uspomena iz djetinjstva spasila ga je od sigurne smrti.

Govoreći o najtežim trenucima zatočeništva, istaknuo je kako se tada suočio s Bogom i shvatio da zlo koje im je agresor činio nije ništa drugo nego djelovanje sotone.

„Ni dan-danas nemam odgovor zašto sam ja preživio”, priznao je.

Na kraju predavanja podsjetio je na Isusove riječi iz Evanđelja:

„Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja. Ja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskoga.”

Istaknuo je kako sunce izlazi i zlima i dobrima, a kiša pada i pravednima i nepravednima. Svoje svjedočanstvo zaključio je Isusovim pozivom: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.”

Nakon predavanja prikazan je film u produkciji Hrvatskoga nadzemlja, a potom je uslijedio razgovor s gostom predavačem. Organizaciju susreta potpisuje Hrvatsko nadzemlje, dok je za glazbeno animiranje bio zaslužan bend Znak pobjede.

Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja održat će se 16. prosinca, na istome mjestu i u isto vrijeme.

Podijeli ovaj članak s prijateljima.

Facebook
WhatsApp