Kršćanska nada nije samo puki optimizam već se „rađa iz ljubavi i temelji se na Ljubavi koja izvire iz Srca Isusova probodena na križu“. Ona proizlazi iz svijesti kako je Bog dobar i vjeran, iz svijesti našeg identiteta djece Božje i prisjećanja na Božja dobročinstva u našim životima, osobito na sami dar života. Nada izvire iz osobnog susreta s Kristom i to ponajprije susreta s Njim u sakramentima Pomirenja i Euharistije. Kao takvu uvijek ju prate radost i zahvalnost.