U srijedu, 19. listopada 2016., ekipa Hrvatskog Nadzemlja vratila se u, ponovno prepunu, dvoranu Nadbiskupijskog sjemeništa kako bi otvorila svoju novu, čak sedmu sezonu. Prvi susret mladih grada Splita i okolice nosio je naziv "A di ćeš?". Ključno pitanje na koje je cilj bio dati odgovor bilo je "Ostati ili otići iz Hrvatske?" - pitanje koje danas zaista u širokom okviru zaokuplja sve mlade.

Posljednji susret mladih grada Splita i okolice ove akademske godine 2015./2016. održan je u srijedu, 15.6.2016. u 20:30. U veliku dvoranu splitskog sjemeništa mladi su ovoga puta došli potražiti sreću, a temu naziva „Potraga za srećom“ imao je za zadatak pojasniti doktor filozofije fra Ante Akrap, profesor na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Splitu.

U srijedu, 18. svibnja 2016., Hrvatsko Nadzemlje još jednom je popunilo veliku dvoranu splitskog sjemeništa. Tema ovomjesečnog susreta mladih grada Splita i okolica nosila je naziv „Svi nešto sanjamo“. Nadzemljaši su, ironizirajući današnje televizijske emisije koje sve veći broj građana svakodnevno naziva, kroz kratki skeč „sanjoviti Milan“ predstavili temu i uveli predavača, patera Miju Nikića, profesora psihologije, psihologije religije i povijesti religija na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.

Prepuna dvorana Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu i ove treće srijede u mjesecu, 20. travnja 2016. nanovo je pokazala koliko je vjera bitna u životima mladih. Tema koja ih je privukla na tribinu nosila je naslov „Žena: više od rebra?“.

Intrigantnim i aktualnim pitanjem pozabavio se dr. sc. fra Domagoj Runje, doktor biblijske teologije, profesor na KBF-u, prodekan za nastavu i župnik u Lećevici. Fra Domagoj se bazirao na ženu u Starome Zavjetu te njezinom socijalnom položaju. Navodeći citat iz 2. poglavlja Knjige Postanka: „Nije dobro da čovjek bude sam, načinit ću mu pomoć kao što je on...“, osvijestio je prisutnima da Bog na tom mjestu po prvi put uviđa da u stvaranju svijeta nešto nije dobro, odnosno da čovjek ne smije biti sam te mu stvara pomoć. Ono što je bitno naglasiti jest da žena time ne postaje podređena muškarcu već dobiva puno bitniju ulogu: ona postaje slična Bogu jer je upravo On tijekom cijele povijesti bio pomoć izraelskom narodu. Također, fra Domagoj spominje hebrejsku riječ seylo čije je primarno značenje rebro, a sekundarno pak polovica te ni ne čudi što se danas ženu naziva boljom polovicom. Zbog svega toga žena nije čovjekova kreacija, ona je čudesno Božje stvorenje s najuzvišenijom ulogom – donošenjem novoga života na svijet. Na kraju svoga izlaganja, fra Domagoj napominje da je upravo ženino ime Haava, koje nosi antipatrijahalnu poruku, istoga korijena kao i ime Jahve što prikazuje taj njezin neposredniji odnos s Bogom.

Prije svega, zahvalna sam Bogu i svojoj ekipi iz Hrvatskog Nadzemlja što mi je omogućila da budem dio ovoga skeča.

U više navrata sam gledala ovaj skeč na Youtubeu. Verziju uživo imala sam priliku gledati na susretu mladih u Dubrovniku prije dvije godine. Već tada je taj skeč ostavio dubok utisak na mene.