Hrvatsko nadzemlje


Hrvatsko Nadzemlje projekt je Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije koji su osmislili i pokrenuli sami mladi u ožujku 2010. godine želeći upotrijebiti sve svoje talente da bi na kreativan način širili Radosnu vijest. Namijenjen je prvenstveno studentima i mladim radnicima, ali otvoren je i starijim srednjoškolcima te svima koji se osjećaju mladi. Sam naziv daje naslutiti razlog nastanka projekta koji želi biti reakcija na sve one negativnosti u našemu društvu o kojima svakodnevno slušamo. Nadzemlje je tako reakcija na ono što jednim imenom možemo nazvati hrvatskim podzemljem te nastoji mladima na kreativan način ponuditi nešto pozitivno, podsjetiti ih na ljepotu dobra, poštenja i pravde, potaknuti ih da živeći te vrijednosti u svom životu mijenjaju naše društvo, a sve u duhu tradicionalnih vrijednosti Katoličke Crkve.

Najave događanja

Nema događanja

kmnl momcadi
glazbeni sastavi

pp

pp4

pp2



Svjedočanstvo Ivone Voloder o skeču "Put iskušenja"

Napisao/la  Ivana Voloder

Prije svega, zahvalna sam Bogu i svojoj ekipi iz Hrvatskog Nadzemlja što mi je omogućila da budem dio ovoga skeča.

U više navrata sam gledala ovaj skeč na Youtubeu. Verziju uživo imala sam priliku gledati na susretu mladih u Dubrovniku prije dvije godine. Već tada je taj skeč ostavio dubok utisak na mene.

Kada mi je ponuđena uloga u skeču, bez razmišljanja sam pristala. Uspoređujući gledanje skeča i igranje neke uloge u njemu čini veliku razliku, bar iz moga kuta gledanja. Od samog početka me uloga „obuzela“. Ono što želim posvjedočiti je činjenica da na odnos s Isusom shvaćam zdravo za gotovo. Meni je divno znati da je Isus tu. No, pitam se jesam li zahvalna i kolika je to milost? Jesu li moje molitve puko nabrajanje, obična navika? Kako samo malo treba da ga se putem izgubi. I uvijek našom krivnjom. A on uvijek tako nježno i strpljivo čeka da vratimo.

Istina, u gomili često izgubimo sebe, a razlog je vrlo jednostavan: u cilju nam je da se svidimo ljudima, ne Bogu. I tu se svi problemi rađaju. Ljudima smo dobri dok im možda odgovaramo, ali radi se o istim ranjenim dušama koje su putem, baš kao i mi, izgubili Krista. Svi jednako tonemo. Koliku bi samo radost osjetili kad bi mogli spoznat na koliko nam samo načina Bog čuva leđa!

Vapaj prema izgubljenom Bogu iz skeča u meni je bio moj, a ne samo odglumljivanje uloge djevojke u skeču. Moje srce je željelo izlaz iz svih zamršenih situacija moga života. Ključ je bio da i ja moram dati svoje snage, da se i ja moram odlučiti za Njega i reći "DA" za služenje Njemu. Krist je predivan! On daje slobodu, ne uvjetuje nego kaže: „Ako želiš“.

Svi primljeni udarci, svaka zadobivena ogrebotina, svaka suza i svaki vapaj bili su Kristovi. Sva patnja koju sam osjetila i sve suze koje sam prolila toliko znače da me kroz skeč još više Njemu približila. Veselje lako zaboravimo, ali sjećanje na patnju ostaje. I uči me da život poradi i za Krista je život, a bez njega postaje prazan. Želim u svemu nastojat provodit Božju pravdu. Jer samo u Bogu mom je snaga moja sva, ja sam dijete koje je dragocjeno u njegovim očima. Zapamtimo, svijetu smo ništa, samo broj, ali Kristu smo cijeli svijet!

Video sadržaj