Duhovne obnove

duhovne obnove

 

Održavaju se svakoga mjeseca u Studentskom centru u Splitu.

Najave događanja

Nema događanja

kmnl momcadi
glazbeni sastavi

pp

pp4

pp2



Duhovna obnova: "Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!"

Napisao 
Published: 18 Travanj 2016
U nedjelju, 17.4.2016., u studentskoj kapeli na Kampusu održana je duhovna obnova po nazivom "Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam! (Ps 23, 1)". Predvoditelj duhovne obnove bio je don Ivan Urlić. Duhovna obnova započela je s pokorničkom bogoslužjem, zatim je uslijedila sveta Misa koju je predvodio don Ivan uz koncelebraciju don Mihaela Provića, studentskog kapelana.
Možete pročitati poruku koju je don Ivan uputio mladima:
Dragi mladi prijatelji, studentice i studenti, današnju četvrtu vazmenu nedjelju Crkva slavi kao nedjelju Dobrog Pastira. Kroz povijest spasenja Bog je sebe nazivao pastirom svoga naroda. Isto to čini i Isus u Ivanovom evanđelju kad kaže: Ja sam pastir dobri (Iv 10, 14).
U Isusovo vrijeme, takve usporedbe bile su nešto što je proizlazilo iz svakodnevice života. Ljudi tog vremena znali su koliko je važno imati dobrog pastira koji će svoje ovce izvoditi na obilne pašnjake. No, današnjem čovjeku, a posebno vama mladim ljudima ovakva slika pastira i ovaca može izgledati poprilično apstraktno budući da je to rijetko tko od nas iskusio osim na TV- ekranima, životinjskim enciklopedijama ili kakvim video igrama. Možda bi se danas netko naljutio da mu tko kaže pastiru ili čobane, a kamoli da ga nazove ovcom. Takvo što dopušteno je izgleda samo određenim telefonskim operaterima u njihovim promidžbenim porukama.
Kako bismo razumjeli ovu Isusovu usporedbu, važno je vratiti se jeziku Biblije u kojem pojmovi pastira i ovaca imaju sasvim pozitivno značenje. Takav pastir brine se za svaku ovcu, pa i onu izgubljenu zbog koje ostavlja onih devedeset devet dok ne pronađe izgubljenu kako bi ih sve zajedno vodi na izvore voda života, kako stoji u današnjem drugom čitanju iz Knjige Otkrivenja.
Važno je čuti Pastirov glas kako bismo mogli krenuti za njim jer tako Isus opisuje svoje stado: Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom (Iv 10, 27). Važno je ovo „čuti“ da bismo mogli „ići za njim“. Smjer u kojem će se kretati stado itekako ovisi o glasu pastira. Zbog toga su nam potrebni sveti pastiri, svećenici, redovnici i redovnice. Njihova svetost je ono što privlači, ona daje ispravan smjer. Tome smo svjedoci i ovih dana dok promatramo rijeke hodočasnika koji su došli iskazati zahvalnost i ljubav jednom od mnogobrojnih svetih pastira, sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću. Toliki broj vjernika pokazuje nam kako je svetost i danas privlačna i potrebna. Svetost progovara i kroz zemaljske ostatke svetaca. Imali smo priliku ovih dana u medijima vidjeti kako ništa nije spriječilo ovce koje dolaze iz nekog „drugog“ ovčinjaka da se izrugaju i svecu i vjernicima, upravo zato jer ne slušaju glas hrabroga Pastira, Isusa Krista, koji je sam položio život svoj za ovce svoje. Zato je potrebno da vi mladi, obrazovani, puni ideala, vi koji ste budućnost Crkve i naroda molite za svete svećenike koji će vas voditi na obilne pašnjake života vječnoga. Ohrabruje činjenica vidjeti vas u ovolikom broju da nema straha za budućnost, samo neka nam Dobri Pastir daruje novih snaga u svećeništvu i redovništvu preko kojih će dopirati Njegov glas do vaših srdaca i života. Amen!
don Ivan Urlić, mag. muz.