Najave događanja

Nema događanja

kmnl momcadi
glazbeni sastavi

pp

pp4

pp2



Održan planinarski križni put mladih

Napisao/la  PKP_St organizacijski tim
Published: 13 Ožujak 2016

U organizaciji Studentskog katoličkog centra Split (Skac_St) prošlog vikenda (12. i 13. 03. 2016.) održana je ova planinarska pobožnost za mlade po već 6. put (jedan korizmeni i jedan jesenski PKP godišnje).

6. PLANINARSKI KRIŽNI PUT MLADIH održan je pod 15 postaja (cca 40 km) od Solina uzvodno cijelom duljinom rijeke Jadro do izvora, pa obroncima Mosora do Poljica, te preko masiva Poljičke planine do ušća Cetine u Omišu.

U subotu 12. ožujka, rano ujutro u Svetom Kaju u župnoj crkvi okupilio se oko 250 mladih iz Splita, ali i gosti iz Zagreba te ostatka Lijepe Naše, koji su, nakon uvodne riječi i blagoslova župnika don Nikole Bodrožića, krenuli na put prema ostacima antičke Salone.

U salonitanskom amfiteatru imali su prvu postaju: "Isusa osuđuju na smrt"- simbolično na mjestu gdje su i mnogi prvi kršćani bili osuđeni na smrt.

Pod vodstvom licenciranog turističkog vodiča Vjerana Mlačića razgledali su i upoznali episkopalni centar, središnji kompleks Salone, Gospin Otok u Solinu te "Šuplju crkvu", krunidbenu baziliku kralja Zvonimira, a na tim mjestima održane su i postaje križnog puta.

Put je nastavljen uz rijeku Jadro do mjesta Mravince gdje su župljani zajedno sa župnikom don Filipom Pavićem toplo dočekali i počastili mlade hodočasnike. Srdačnu dobrodošlicu s obilnom zakuskom mladima su uprličili i članovi Bratovštine sv. Luke Kučine na postaji kod crkvice sv. Petra, na samim obroncima Mosora.

Planinarskim putevima južnom padinom Mosora mladi zalaze u napuštena sela Mihanoviće i Loliće i ulaze u prostor slavne Poljičke republike. O Poljičkom statutu te povijesti i tradiciji tog kraja u Gornjem Sitnom mladima je pripovjedila gospođa Mladenka Gruica iz KUU Sv. Kliment ispred glagoljaške crkve sv. Klimenta.

Cijeli put oba dana zbivao se pod budnim okom spašavatelja iz Hrvatske gorske službe spašavanja - Stanica Split koji su imali jednu manju intervenciju.

S mladima su oba dana za križem hodili fra Ante Vučković (duhovnik splitskog SKAC-a), pater Pero Marković, dvije časne sestre te dva isusovačka novaka.

Fra Ante Vučković održao je kod te crkvice mali nagovor o šutnji jer je slijedila tzv. postaja šutnje - mladi su u potpunoj tišini i razmatranju ušli u mjesto Dubravu, na svetu Misu u crkvu sv. Ante.

Pozdravne riječi u Dubravi izrekao je župnik don Jakoslav Banić koji je zajedno sa župljanima obje svoje župe (Gornje Sitno i Dubrava) dao veliki doprinos u organizaciji ovog 6.PKP.
Mladi okupljeni u improvizirani PKP_bend su animirali svetu Misu ali i cjelokupnu hodnju svojim pjevanjem i sviranjem.

Nakon svete Mise i klanjanja mladi su otišli do mjesne škole gdje su domaćini pripremili bogatu večeru za sve sudionike. Druženje se nastavilo i na mjestima noćenja, a to su bila: područna škola Dubrava (u sastavu OŠ Čišla), područna škola Gornje Sitno (u sastavu OŠ Žrnovnica), prostorije Mjesnog odbora Dubrava, Mjesnog odbora Gornje Sitno te župna kuća u Dubravi.

Postaje 1. dana (cca 22 km) bile su:
I. Amfiteatar- Salona / Sveti Kajo
II. Gospin otok- Solin
III. Šuplja crkva- Solin
IV. Župna Crkva sv. Ivana Kr.- Mravince
V. Sv. Petar- Mosor, Kučine
VI. Sv. Fabijan i Sebastijan- Žrnovnica
VII. Sv. Nikola- Lolići
VIII. Sv. Kliment- Gornje Sitno

Ujutro je mlade probudila lagana kišica i jaki naleti bure no to ih nije omelo da nastave svoj put.
Okupivši se sa svih mjesta noćenja, a pridružili su se i još poneki hodočasnici pristigli iz Splita, nastavili su starom austro-ugarskom cestom prema Tugarima.

U prvom zaseoku - Račniku - mlade je srdačno dočekala i počastila bratovština Gospe od Karmena, a isto tako u drugom tugarskom zaselku - u etno selu Ume - bratovština svetog Roka. Nakon postaje i povijesnog osvrta na Tugare i Poljica kod župne crkve mladi se opet u šutnji i razmatranju penju na greben Poljičke planine, kod crkvice svetog Maksima koja pripada Jesenicama, a s čijeg položaja pogled uistinu oduzima dah.

Spuštajući se prema starom selu Duće, Priku te naposlijetku Omišu bura je bivala sve jača i u nekim naletima je po 5 ljudi moralo držati križ - prava kušnja pred sam završetak križnog puta.

Dok je svaka stopa ostavljala trag na tlu, Gospodin je ostavljao svoj trag u srcima sudionika, malo po malo povezujući ih svojom ljubavlju.  

Pred Veliki Tjedan ove korizme slobodno su donijeli svoje brige, molitve, zahvale i prikazali ih zajedno Gospodinu kroz svoje korake baš kao što je On sebe prikazao za cijeli svijet! Prigrlili su radosno svoj † i hodali za Kristom!

On daje smisao svakoj našoj patnji i križu.. jer križ nije cilj, on je sredstvo za odškrinuti nebeska vrata! Gospodin je dopustio da se proslavi Njegovo ime u suncu i u buri koje je poslao, u riječi ohrabrenja kad ne možeš dalje, u prijateljstvima koja su se stvorila, u zajedništvu i povezanosti. A snaga? Nije je manjkalo. Pitate se kako? On je bio na djelu!

Postaje 2. dana PKP-a:
IX. Crkva Bezgrešnog zažeća, Dubrava
X. Gospa od Karmela, zaseok Račnik, Tugare
XI. Sv. Roko, staro selo Ume, Tugare
XII. Župna crkva PBDM, Tugare
XIII. Sv. Maksim, Poljička planina
XIV. Sv. Ante, staro selo Duće
XV.  župna crkva sv. Mihovila, Omiš

Radosno je ova velika kolona dosegla svoj cilj u centru Omiša, u župnoj crkvi sv. Mihovila gdje su zajedno s domaćim mladima i ostalim župljanima izmolili 15. postaju križnog puta (Uskrsnuće) te sudjelovali na svetoj Misi na kojoj su koncelebrirali don Mate Čulić, omiški župnik, fra Ante  Vučković i pater Pero Marković koji su iznijeli cijeli ovaj dvodnevni put. Na samom kraju u kratkom euharistijskom klanjanju zahvalili su Gospodinu što ih je vodio i snažio na zahtijevnom putu.

Agape tj. završno slavlje uz večeru i pjesmu odvilo se u omiškom hotelu "Plaža" organizaciju čega su iznijeli omiški mladi, a pjesmom predvodili PKP_bend i organizatorice nedavnog 1. zadarskog PKP-a.

Mladi su pokazali kako ujedinjeni u Kristu mogu premještati planine, u sebi samima i jedni među drugima i tako pokazati ljubav, vjeru i nadu (3 kreposti koje su dobili na narukvicama, a nadamo se i srcima); pokazati jedno novo, mlado lice Crkve- radost ali i spremnost na žrtvu jer "tko ide za Križom, ide za Životom".

Najavljujemo i sljedeći, jesenski planinarski križni put u listopadu ove godine! Trasa je možda i ljepša i zanimljivija al još će malo ostati tajna.

Životni je hod težak ako koračaš sam, zato prohodaj dio svog puta s nama! Produbi svoje shvaćanje patnje i stekni životnu radost za nošenje svog †!

Vaš,
PKP_St organizacijski tim