Kad uhvatite malo više godina, odnosno, kad počnete brojiti unazad od pedesete prema stotoj, kako nas je tamo davnih osamdesetih u prošlom stoljeću poučio naš veliki misionar pater Ante Gabrić, nekako vam sve češće u pamet dolaze sjećanja na mlade dane. Uistinu je lijepo sjetiti se dana kad ste imali nešto više od dvadeset godina, kad je izgledalo gotovo nestvarno da će jednog dana nestati komunistički okovi koji su nas Hrvate držali u tamnici naroda zvanoj SFRJ, gdje su vjernici bili građani drugoga reda. I danas s odmakom od gotovo trideset godina možete proniknuti neke događaje za koje onda niste ni u snu sanjali da bi se mogli tako razvijati, da tek sada donekle razumijete Božje naume, i konačno najvažnije od sjećanja je da same sebe podsvjestite na zanos iz mladenačkih dana, kako vjerski, tako i nacionalni i općenito ljudski, kojeg treba uvijek iznova njegovati i razvijati, naravno, sada u skladu s novim okolnostima i perspektivama.