U Splitu, u župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj, u večer 31. listopada održao se još jedan Holywin. Misa i molitveno bdijenje za mlade, uoči svetkovine Svih Svetih, okupili su više od 1000 vjernika unutar i ispred crkve u zajedničkom slavljenju Boga. Sve je započelo slavljem Svete Mise koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a animirao VIS Veritas Aeterna. 

Nadbiskup Zdenko pozdravio je prisutne i pozvao je sve da na oltar stave svoja očekivanja, nade, potrebe i napomenuo kako nije u životu najvažnije uvijek pobjeđivati, već ne dati se u životu slomiti i zato tražimo Božju pomoć kako se nikada ne bi predali. Propovijed je nadbiskup usredotočio oko duhovne ratne terminologije svetog Pavla, oko toga kako je kršćanska egzistencija obilježena borbom kao jednim trajnim stanjem. 

„Sile zla su konstantno prisutne i u neprijateljskom su stavu prema kršćaninu, stoga je on prinuđen na borbu ili će se podložiti dominaciji tih sila.“ Pavao potiče da se bude jak u Gospodinu, u Njegovoj silnoj moći, da se obučemo u bojnu opremu Božju kako bi se mogli suprotstaviti đavolskim napadima. Nadalje je spomenuo 3 neprijatelja kršćanina: tijelo (dio osobe navezan na staroga čovjeka), svijet i Đavla. 

„Po Pavlu tijelo i svijet su neprijatelji kršćanina ukoliko služe samo kao prostor ili kao sredstvo preko kojih mogu djelovati ove sile zla. Pavao će za naše tijelo reći da je hram Duha Svetoga, za svijet će reći da ga je Bog toliko ljubio da je dao Svoga Sina. To znači da tijelo i svijet nisu u sebi nekakvo zlo, nego se đavao redovito služi tijelom ili svijetom kao sredstvom da čovjeka zavede, da mu izopači vrijednosti.“ 

Tako Đavao ima vlast da idole, bogatstvo, drogu, nemoral, kriminal, kocku predstavi kao boga, kao da će se osoba preko toga ostvariti, nešto uspjeti, postati sretnija… „Koliko je sve to ozbiljno vidimo iz činjenice da je Isus u samu molitvu Očenaša stavio molbenicu:;izbavi nas od zloga;, tj. ne dopusti da nas on prevari, da nam život zatruje i uništi.“ 

Po nadbiskupu, Đavao kako bi Boga potisnuo iz života ljudi je kao zamjenu svijetu ponudio radost slavlja vještica, a i inače po moćnicima svijeta širi razne nakaradne ideje i ideologije koje podrivaju Božje zakone. U tim okolnostima Kršćanin ne treba pobjeći iz svijeta, nego ne smije prihvatiti logiku svijeta i treba biti svjedočanstvo svijetu, svjetlo svijetu i sol zemlji.

„Nameće nam se ozbiljno pitanje koliko danas mi kao kršćani, ne isključujem ni nas, svećenike, biskupe, usmjerujemo svijet u kojem mi živimo, a koliko, tj. koliko smo mu svjetlo, a koliko samo taj svijet slijedimo.“ Isus je učenicima najavio kako će u svijetu imati patnju, ali da ne strahuju, već da se pouzdaju, jer On je pobijedio svijet. Propovijed je zaključio riječima svetog Pavla Kološanima: „Radujem se s vama dok promatram vaš bojni red koji se čvrsto odupire, vašu vjeru u Krista.“

Na kraju Svete Mise mladi su zazvali i Duha Svetoga za novu pastoralnu i akademsku godinu koja je pred njima, a nadbiskup je udijelio Božji blagoslov uz želju da mladi vjernici sačuvaju dar vjere i budu trajni svjedoci Božje prisutnosti u svijetu. Nakon toga, John Pridmore, gost koji je došao iz Engleske, pred prisutnima je posvjedočio kako je uz Božju milost pobijedio tamu. Njegovo svjedočanstvo je prevodila gospođa Ana Periš. 

John je započeo svjedočanstvo molitvom Duhu Svetom i Gospi nakon čega je ispričao svoju životnu priču. Iako je kršten kao Katolik, nikad nije odgajan u vjeri, a od roditeljskog razvoda kad je imao 10 godina, što ga je skrhalo, živio je s ocem i pomajkom koja ga je tukla, dok je njegova majka doživjela živčani slom i otišla u psihijatrijsku bolnicu. S 13 godina je počeo krasti, kako bi privukao pažnju na bol koju je osjećao, ali kako mu je otac bio policajac sve bi opet završavalo batinama. 

S 15 godina je završio u zatvoru i nakon toga napustio dom i nastavio krasti pa opet s 19 godina završio u zatvor i u samicu gdje je čak razmišljao o oduzimanju vlastita života. Kad je izašao iz zatvora počeo je raditi kao izbacivač za klubove Londona. Tu je sreo ljude koji su izgledali da imaju sve i John je to poželio, htio je da ga ljudi poštuju i da ga se boje. 

Zato je počeo raditi za te ljude i uskoro s njima, s ljudima koji su vodili većinu organiziranog kriminala u Londonu. Tada je rijetko izlazio iz kuće bez oružja, a sada nikud ne ide bez krunice, najmoćnijeg oružja na koje je naišao. Tada je imao sve što svijet kaže da te čini sretnim, ali iznutra je bila jedna ogromna praznina. 

John ju je pokušao ispuniti drogom i promiskuitetnim životom, ali što je to više činio to je iznutra bio sve mrtviji. Jednom je pretukao čovjeka i istinski mislio da ga je ubio i što ga je najviše prestrašilo je to što nije mario. Jedne noći znao je kako ima srčani udar i da će vrlo brzo umrijeti i da će ići u pakao, bilo je kao da je vidio sve grozne stvari što je učinio. 

To je bio njegov sud i bio je strašan i zavapio je za još jednu priliku, ne jer mu je bilo žao već jer nije htio ići u pakao. Istog trena se osjetio podignut i izgovorio je prvu molitvu ikada: „Dosad sam samo uzimao od Tebe Bože, sada želim davati.“ Dok je to govorio osjetio je Ljubav Božju, Duha Svetog kako se izlijeva u njega. 

Do tog trenutka u životu je uvijek mislio da je bezvrijedan, ali tada uz Božju Ljubav znao je da vrijedi, ne samo jer Ga je Bog Ljubio, već je imao i plan za njega. Svojoj majci je ispričao što se dogodilo i saznao kako je svaki dan molila za njega Gospi: „Od majke Majci, spasi moga sina!“ i upravo prije tog događaja, molila je devetnicu sv. Judi Tadeju zaštitniku beznadnih slučajeva. Bog Otac nikad nije prestao tražiti ga. Tad je i John počeo tražiti i pitao se gdje je prava vjera. Na jednoj obnovi gdje je nagovor držao fra Slavko Barbarić shvatio je zašto je Isus umro na križu. 

Sve najtamnije, najgroznije stvari koje je John počinio Isus je ponio na križ. Tada je plakao prvi put otkad je bio desetogodišnjak i bilo je kao da je Isus dotakao taj dio njegova srca, onaj koji je zatvorio za Njegovu Ljubav, te ga opet otvorio. 

Nakon tog nagovora pomolio se Gospi i došlo mu je u srce da ode na ispovijed: „Postoji samo jedna osoba koja ne želi da odeš na ispovijed, slušaj njegove laži ili slušaj Istinu moga Sina.“ Ispovijedio se kod fra Slavka i znao je da mu je Isus oprostio, bio je nanovo živ, ispovijed ga je vratila natrag u život. Dobra

ispovijed nas preobražava Božjom Ljubavlju i Milosrđem, a nakon pričesti toga dana znao je da će biti Katolik dok ne umre. Nakon te obnove počeo je raditi sa svetom Majkom Terezijom iz Kalkute koja ga je poučila kako ponovno voljeti sebe i druge. 

Ona je prva osoba koju je susreo u životu a koja nije imala straha, bila je toliko ispunjena Božjom Ljubavlju da nije bilo mjesta za strah u njenom životu i što je John više otvarao svoje srce toj Ljubavi, to je bilo manje straha u njegovu životu. 

Od svog obraćenja do danas John kojem su u školi rekli da je glup, jer je bio disleksičan, zbog čega je donio mnoge pogrešne odluke, otkad je otvorio svoje srce Gospi i Bogu napisao je 4 knjige, 2 bestselera, 1 svjetski, govorio je u više od 56 zemalja diljem svijeta i mnoštvu ljudi diljem svijeta, u Sydneyju u Australiji je govorio na Svjetskom danu mladih, prije 3 mjeseca je govorio na mladifestu pred 50 tisuća mladih u Međugorju. 

„Kad otvorimo svoja srca Gospi, kad otvorimo svoja srca Bogu, počinjemo mijenjati svijet u kojem živimo.“ Za kraj je spomenuo riječi trećeg sveca kojeg je susreo, sv. Ivana Pavla II.: „…Postoji jedna stvar koju tama nikad ne može izgasiti, to je svjetlo…“ 

John je poručio mladima: „Mi smo svjetlo Krista, gorite za Krista i gorite jarko i nikad se ne bojte. Svaki put kad se pomolite, svaki put kad primite Euharistiju, svaki put kad napravite pravu iskrenu ispovijed, svaki put kad nekome pružite osmijeh ili ruku na pomoć, postajete to svjetlo i preobrazujete taj svijet… Ja ne želim biti svet, svet je netko tko dođe u nebo, ja želim biti veliki svetac i želim dovesti tisuće duša Bogu, jer to je jedina stvar vrijedna borbe, jedina stvar vrijedna življenja i jedina stvar vrijedna umiranja.

“ Završio je molitvom da prihvatimo i volimo sebe i da nam Gospa izmoli hrabrosti da budemo svjetlo njezinog Sina koji nas sam Voli mnogo više nego ona koja želi da upoznamo Ljubav Sina, Duha Svetoga i Oca Nebeskog. 

Večer je zaključena Euharistijskim klanjanjem koje je trajalo do 22 sata. Na koncu je povjerenik pastorala mladih don Ivan Terze pozdravio mlade i podsjetio ih da na svetkovinu Svih Svetih mogu izmoliti potpuni oprost za jednu dušu iz Čistilišta i podsjetio kako duše u Čistilištu ne mogu moliti za sebe, sebi ne mogu pomoć, ali mogu nama pomoći svojim molitvama pa je potakao sve da mole za te duše, osobito za one za koje nitko nema moliti. Radi nade koju imamo u uskrsnuće, ne treba toliko tugovati već se povezati sa svojim dragima i moliti za njih te moliti njih da mole za nas. Snažna je molitva tih duša pred Bogom.