U utorak 31. listopada, dan uoči blagdana Svih svetih, u župi na Visokoj organiziran je Holywin – svetost pobjeđuje. Dupkom prepuna crkva i prostor oko crkve potvrdili su koliki je interes za ovom duhovnom problematikom i tematikom.

Misa i svjedočanstvo Maria Blaževića

Nakon svete mise koju je predvodio župnik I povjerenik za Pastoral mladih don Ivan Terze, duhovni program započeo je snažnim i potresnim svjedočanstvom bivšeg člana sotonističkog bratstva Maria Blaževića. 

Mario je u svome svjedočanstvu naglasio koliko mu je teško progovoriti o svojoj prošlosti i koliko se Sotoni ne sviđa to što govori istinu i progovara o tom strašnom iskustvu s demonima i sotonom u svom životu.

On je odrastao u obitelji u kojoj se nije baš živjelo kršćanskim vjerničkim životom, ali milost Božja dotakla ga je već kao malenog dječaka i rano je postao aktivni član i ministrant župe na Jarunu. U jednom trenutku čak je promišljao o svećeničkom pozivu, ali je gruba reakcija njegovog oca poljuljala tu odluku u njemu. 

Kako je od praktičnog vjernika došao do sotonizma?

Krenulo je bezazleno- iz malih new-age knjižica, potom na internetu kojim gospodari Sotona. Teško mu je bilo progovoriti o tome, iako je naglasio kako se tri tjedna intenzivno pripremao za ovaj susret i sve je bilo protiv tog svjedočanstva – ozljeda ruke, crijevna viroza, problemi na poslu – gotovo je otkaz dobio. Molio je po šest sati dnevno kako bi mogao doći i posvjedočiti istinu koja oslobađa.

Prvi kontakt sa sotonom kreće od prvog radnog iskustva preko kolege koji je bio član sotonističkog bratstva. Tada kreće intenzivna mržnja prema Crkvi, a tu nastupa Sotona koji odmah nudi alternativu. On nudi sve onome koji mu se pokloni.

Sotona nam ne može čitati misli, ali može slati slike, koristiti stare obrasce koje je vidio kod nas – uhvati nas na našu slabost i stalno nam šalje takve slike. Demoni dolaze u grupama. Duhovni svijet je puno realniji nego mi možemo pojmiti.

Sotonističko bratstvo kojem je pripadao ima više stupnjeva, a Mario je bio na trećem stupnju. Sedmi stupanj je predaja demonu i opsjednuće, a na krajnjem 9. stupnju demon preuzima potpunu kontrolu nad čovjekom.

Zaprepastila ga je astralna projekcija, kada duša izađe van tijela i način djelovanja demona kojima je cilj da duša što više boravi van tijela kako bi se prekinula ta “srebrena nit” o kojoj i Biblija progovara. Ljudi iz bratstva su osposobljeni da mogu biti u astralu. U bratstvu se odrekao svog krštenja i tako se odrekao Neba. 

Kako je izgledao put spasenja i preobraćenja?

Progovorio je o svojoj supruzi koja je ustrajno svo to vrijeme njegove pogubljenosti molila za njega. Bog je ušao veličanstveno u njegov život – kroz srce. Vratio je sve knjige bratstvu i bez obrazloženja se povukao. 

Odmah mu se ponudila druga mogućnost – da uđe u masonsku ložu. U samoj loži progovorio je kako je Krist jedini put, istina i život. Iako je tada odbacivao Krista, duša je progovarala. Dobio je na Badnjak otkaz i nije dobio novi posao dok nije postao Božje dijete i počeo živjeti ulogu oca i muža u svojoj obitelji.

Osjetio je neopisivu ljubav prema Gospodinu, ali tada su krenula duhovna tlačenja pune dvije godine. Demoni od patuljka do 7 metara visine, gušili su ga i tlačili. Htjeli su ga uništiti. Trpio je stravične torture i znao se po noći buditi ponavljajući litanije. U svemu tome nedostajala je sveta ispovijed jer samo tako čovjek može steći čisto srce kaže Mario.

Gospodin mu je poslao divnog svećenika – ispovjednika koji mu je pomogao da se kvalitetno ispovijedi. Od tada kreće njegov novi hod s Gospodinom. Punina sakramentalnog života, a odnedavno i član franjevačkog svjetovnog reda.

Riječ za kraj svjedočanstva

Mario je za kraj svog svjedočanstva podsjetio nas je kako se ne bojimo prezrenosti i odbačenosti, dok god smo s Gospodinom koji je tu da nas silno ljubi. Isus se neprestano razdaje za nas. Pozvao nas je da postanemo kristocentrični. Kad primamo Kristovu riječ, ona postaje dio nas. Na misi vidimo Nebo koje se spušta među nas. Pozvani smo ljubiti i praštati drugima jer jedino ljubeći i opraštajući – možemo imati čisto srce i biti mirni.

Sotonisti znaju što se nalazi na svetoj Misi, zato i kradu posvećenu hostiji dok mi toga nažalost nismo svjesni. Bog mijenja srca, čudesno nas mijenja. Moramo prvo naučiti sebe ljubiti kako bismo se mogli davati drugima. To ga je podučio njegov sin kojega je odbacio u vremenu dok se gubio po sotonističkom bratstvu.

Za kraj je Mario rekao kako je imao potpuno drugi koncept svjedočanstva, ali ga je Duh nadahnuo da progovori ovako. 

Don Nikola Šakić – “Duhovna oružja u borbi protiv zla”

Nakon svjedočanstva uslijedio je nagovor don Nikole Šakića na temu “Duhovna oružja u borbi protiv zla”. Na samom početku nagovora naglasio je da, kako bismo mogli odabrati koja ćemo oružja koristiti za naš duhovni rast, važno je razumjeti kontekst kršćanskog života.

“Današnja kultura i današnji mentalitet nam servira priču kako je ovdje na zemlji naš dom te da nam ovdje mora biti dobro i lijepo. u Molitvi Zdravo Kraljice molimo jedan dio ‘Prognani sinovi Evini…u ovoj suznoj dolini’ i Crkva nam govori onu istinu koju nam nitko neće reći, a to jest da smo mi ranjena i nesavršena bića.”

Mi baštinimo Edenski grijeh, a Bog je izagnao Adama i Evu iz Edena. Mi nismo u Edenu, i time pada prva iluzija koju mi imamo u svome duhovnom životu, a to je da nam mora biti dobro. Najveća laž duha ovog svijeta koja nam je servirana je da kad se dobro osjećamo duhovni život je uspješan, a kad se ne osjećamo dobro onda je promašen.

Nadalje, don Nikola se nadovezao na naizgled bezazlene stvari koje su nam u današnjici servirane, a suprotne su Evanđelju i kršćanskom životu. “Uzmimo za primjer jogu, u njoj je servirana laž koju je Sotona na početku servirao Adamu i Evi to jest da ako uzmi taj ‘plod’, biti će kao bogovi. 

Joga je naizgled bezazlena, ali u njoj stoji logika da ćemo mi svojim tehnikama i naporima doći do pobožanstvenjenja i da ćemo postati kao bogovi. Jogom i takvim aktivnostima koje sadrže takvu logiku, mi se otvaramo duhovnom svijetu kojeg ne poznajemo.”

Druga istina koju je važno iskusiti jest sila grijeha, silu koja utječe na naš život i koju kad iskusimo u svom tijelu, pred njom kapituliramo. Trebamo iskusiti da smo ranjeni ljudi, i da svojim snagama ne možemo sebe promijeniti, već je jedino On taj koji nas mijenja u svojoj ljubavi. Tek kad imamo to iskustvo ranjenosti i pale naravi možemo iskreno zavapiti Isusu za promjenom našeg srca.

Dvije su sile koje se bore: Božja i sila Zloga. Iza sile grijeha stoji osoba koja je pametnija i snažnija od nas i kojoj je cilj da ta sila zagospodari našim srcem. I tu je ključ naše svakodnevne borbe gdje se mi borimo sa Zlim koji u našem srcu želi preuzeti vlast. Đavao nas ne poznaje po imenu, već po grijehu.

“Temelj naše duhovnosti jest samospoznaja. Ako ne vidim svoje srce i ne vidim u sebi silu grijeha, ja nemam potrebu za Spasiteljem, a đavao tad ima prostor za djelovanjem. Zlodusi su legalisti, oni promatraju samo pravo, i ako mi u svom srcu imamo teški grijeh, opni pred Bogom govore da mi pripadamo njima.”

Treće oružje koje nam Crkva nudi jesu sakramenti, među kojima jest Euharistija u kojoj Isus ulazi u naše rane i u naše slabosti, a u ispovijedi Isus ih liječi i oslobađa.
“Naša prva linija obrane su sakramenti Crkve, zato što kroz njih dolazi svijetlo i snaga Božjeg života koji se suprotstavlja ovoj snazi grijeha koja u nama živi. Druga linija obrane su blagoslovine: voda, ulje, sol, blagoslov svećenika koji uključuje i tu molitvu otklinjanja nad Zlim.”

Na kraju je zaključio poručivši da borba protiv Zla nije samo u spektakularnim egzorcizmima, nego u našoj svakodnevici: u odnosima između supružnika, obitelji, na poslu… Te situacije su naš put posvećenja i naša prilika za duhovni rast i borbu protiv Zlog.

Služba svjetla i obnova krsnih zavijeta i klanjanje

Program smo završili službom svijetla i obnovom krsnih zavjeta i klanjanjem koje je predvodio naš župnik, don Ivan Terze.

Obraćanje nadbiskupa mons. Zdenka Križića

Na kraju se svima prisutnima obratio i novoimenovani splitsko makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić.
„Pitao me župnik don Ivan da predvodim obnovu krsnih obećanja, no nisam prihvatio jer sam želio biti skoncentriran na molitvu, odnosno poželio sam sjesti među vas i biti s vama. Zahvaljujem na ovom događaju i na vašoj prisutnosti. Zahvaljivao sam u molitvi Bogu za vas. U današnjem svijetu potrebni su nam molitelji. Molitva ima puno veću snagu nego smo toga svjesni. Neka u ovom gradu i cijeloj nadbiskupiji bude što više ljudi koji će biti spoj između neba i zemlje, koji će svojom molitvom otvarati nebo te na sebe i cijeli narod zazivati Božji blagoslov. Želim vam svim jak i čvrst hod u vjeri“, zaključio je nadbiskup udijelivši blagoslov.